Radove mladih likovnih umjetnika Igora Husaga i Miloša Radunovića publika može pogledati do 23. septembra u galeriji „Klub” Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Ovo je njihova zajednička, ujedno i prva samostalna izložba, a naslovljena je „Fragmenti svjetlosti”.

Otvarajući izložbu istoričarka Maja Dedić, kustoskinja CSUCG, istakla je oba autora, oslonjena na iskustva sopstvenih ritmova naglašavaju u svojim radovima svjetlost kao objedinjujući element. Kroz igru i eksperiment, dodaje Dedićeva, umjetnici s različitih pozicija razrađuju ovu problematiku, istražujući istovremeno granice njihovih prostornih i vizuelnih doživljaja – od formi svjetla i sjenke kao pojave neodvojive od slike i crteža do snažnih snopova svjetlosnih čestica lasera.

– Radovima iz serije „Fragment, fluid” koju čine dvije instalacije crteža i digital printa, Radunović specifičnim likovnim sredstvima oslikava svoj vibrantni i dinamični unutrašnji svijet koji pršti od emocija. Sa druge strane, kroz svoj rad „Laser Boy”, Husag istražuje pitanja identiteta i egzistencije pojedinca izgubljenog u modernom društvu – rekla je između ostalog Dedićeva.

Radunović se predstavio slikama i instalacijama, dok se Husag predstavio video-radom i instalacijom koja traži od posmatrača da uđe u neku vrstu tamne komore, na čijem „zidu” je postavljen torzo na kojem se „razlivaju” snopovi crvene laserske svjetlosti oblikujući različite forme.

– Svjetlost je sve što nas okružuje i umjetnici vole da se igraju s onim što svjetlost stvara, a to je istovremeno i privid i realnost. Umjetnik, pak, pokušava da predoči ono što on vidi, što se njemu priviđa, a kako bi i drugi uvidjeli što se dešava sa svjetošću u prirodi – kaže Radunović. Pojašnjava da ga interesuju prirodni procesi koje pokreće svjetlost, koji ne mogu da se dese bez uticaja svjetlosti, naročito kada su u pitanju živa bića, za razliku od „umjetne”, ali vrlo realne, laserske svjetlosti koju u svom radu koristi njegov kolega Husag.

– Svjetlost, odnosno njeno djelovanje, samo je jedan od procesa kroz koji prolazi moj rad – kaže Radunović, pojašnjavajući da su i dijelovi slika nastali u stvari isparavanjem boje razblažene u vodi. A, da bi se vidjeli i zapazili svi detalji njegovog rada, potrebno je mnogo dnevne svjetlosti.

No, dnevna svjetlost ne odgovara u potpunosti posmatranju rada Igora Husaga. A, sve počinje s pojedincem, pojašnjava ovaj mladi umjetnik koji već dvije godine živi i radi u Šangaju.

– Ovo je moja kritika potrošačkog društva, i tu priču u ovoj maloj prostoriji pokušavam da pokažem, da pokažem koja je cijena čovjekovog života, cijena ljudskog tijela, a koje opet sve to unutar tog društva povezuje, objedinjuje – kaže Husag. Laserski snopovi svjetlosti koje projektuje na torzo, i koji povremeno asociraju na srce, krvotok, žlijezde, u stvari simulira čitače bar kodova, a s kojima se neizbježno susrećemo u našoj svakodnevici.

– Mi moramo ući u sistem, ući i u taj laserski snop, u tu svjetlost, a koja je po meni veoma interesantna i koja mi je dozvolila da napravim i nešto za uživanje – kaže Husag. No, dodaje, čovjek se ipak ne može „pročitati”, još uvijek ne postoji šifra za čitanje čovjekovog bar koda, naglašava Husag, iako potrošačko društvo teži ka tome.

Ž.J.

---

Crvena boja rješenje životnih problema
S obzirom na naglašenu crvenu boju u oba rada, bilo je zanimljivo čuti zašto im je bitna.

– Eksperimentisanjem bojama došao sam do crvene. Ujedno, ona po meni oslikava dubinu, srž problema, srž čovjeka i njegove misli, njegovu strast. A, možda je i rješenje, ako se dođe dovoljno duboko – kaže Radunović.

Po Husagu, njihove crvene su različite, no ujedno ih povezuju.

– Ja više radim iz mraka, izvlačim tu crvenu na površinu, za razliku od njega koji kreće od svjetlosti i onda tu crvenu ističe. No, stremljenje ka crvenom je prirodno, jer ono što nas čini živima je crveno – kaže Husag.


t